Helicobacter pylori izdisajni test
Klinički značaj
Helicobacter pylori (H. pylori) je spiralna gram-negativna bakterija koja kolonizira želučanu sluznicu i uzrokuje kronični upalni odgovor. Infekcija je prisutna kod približno 50 % svjetske populacije. Iako većina koloniziranih osoba ostaje asimptomatska, svi imaju određeni stupanj kroničnog gastritisa. Od ukupno inficiranih, 15 – 20 % razvije peptički čir, a 1 – 3 % karcinom želuca tijekom života, dok oko 80 % ostaje bez izraženih kliničkih simptoma. Međutim, čak i asimptomatska infekcija može progredirati u atrofiju sluznice i predstavljati prekancerozno stanje.
H. pylori uzrokuje kronični gastritis tipa B, čireve na želucu i dvanaesniku, te je klasificiran kao kancerogen skupine I – značajno povećava rizik od adenokarcinoma želuca i MALT limfoma. Neliječena infekcija može dovesti do atrofije želučane sluznice i metaplazije, što predstavlja prekancerozno stanje. Precizna dijagnoza i praćenje eradikacije bakterije su ključni za prevenciju komplikacija i sniženje rizika od maligniteta.
Najpouzdaniji neinvazivni način detekcije aktivne infekcije je izdisajni test.
Princip testa
Pije se otopina ¹³C-označene uree, koju bakterija razgrađuje enzimom ureazom, proizvodeći ¹³CO₂ u izdahnutom zraku. Analiza omjera ¹³CO₂/¹²CO₂ prije i nakon uzimanja uree pokazuje prisutnost bakterije.
Prednosti i usporedba s drugim testovima
Test stolice (Hp Ag) detektira bakterijske antigene H. pylori u stolici i pokazuje aktivnu infekciju. U usporedbi s testom stolice, izdisajni test preciznije odražava stvarnu bakterijsku aktivnost u želucu te je osobito pogodan za praćenje uspješnosti eradikacijske terapije.
Serološki testovi detektiraju antitijela protiv H. pylori u krvi, što upućuje na prošlu ili sadašnju izloženost bakteriji. U odnosu na serologiju, izdisajni test jasno razlikuje aktivnu od preboljele infekcije, zbog čega je pouzdaniji za potvrdu eradikacije nakon liječenja.
Zlatni standard za dijagnozu H. pylori ostaje gastroskopija s biopsijom, koja omogućuje direktnu vizualizaciju sluznice, histološku analizu tkiva i kulturu bakterije, ali je invazivna i zahtijeva pripremu. Izdisajni test je najpouzdaniji neinvazivni test te predstavlja prvi izbor za inicijalnu dijagnozu i praćenje terapije kod pacijenata bez alarmantnih simptoma.
Priprema
Za rezultate u koje se možete pouzdati potrebno je prekinuti uzimanje antibiotika četiri tjedna, inhibitore protonske pumpe (IPP) i preparate bizmuta dva tjedna prije testiranja dok je za H2 blokatore najbolje se posavjetovati s liječnikom. Antacidi se mogu uzimati do dan prije.
Ograničenja
Test se izvodi nakon 6 sati posta, najbolje noćni post. Ako je gladovanje problem, na primjer kod pacijenata s dijabetesom ili je test potrebno obaviti kasnije tijekom dana, preporučuje se samo lagani obrok poput čaja i tosta i to u dogovoru s liječnikom.
Test se ne izvodi djeci mlađoj od dvanaest godina, trudnicama, dojiljama te pacijentima s infekcijom želuca ili određenom upalom sluznice (npr. atrofični gastritis) te nakon gastrektomije djelomične ili potpune. Broj bakterija u želucu ne korelira uvijek s rezultatom, pa interpretaciju treba provoditi u kontekstu kliničke slike.
Tumačenje rezultata
Negativan rezultat ne isključuje infekciju, posebno ako postoje simptomi – tada se preporučuje ponoviti test ili testiranje na H. pylori nekom drugom metodom.
Pozitivan rezultat označava aktivnu infekciju.
Lažno pozitivni rezultati mogu se javiti kod drugih ureaza-pozitivnih bakterija ili pacijenata s aklorhidrijom (nedostatak ili izrazito smanjena sekrecija želučane kiseline).